Koliko sam do sada uspela svojim tekstovima, rečima pretočenim u rečenice pune ljubavi pokazati koliko je za mene značilo otkrivanje i upoznavanje sa blogerima i blogovima, ne znam, ali svaki minut odvojen, svaka misao, reč upućena Vama, bio je čvorić po čvorić neumoljivo vezan i utkan u šareni tepih prostrt na našem internet nebu. Tepih tkan iz dana u dan, upornošću, istrajnošću, strpljivošću, tkan voljom, željom i velikom ljubavlju.
Svaka misao moja prenesena ovde bila je bolno iskrena, svaka reč upućena Vama bila je reč ljubavi, divljenja, poštovanja. Znali ste to, osećali ste to.
Ne umem, ne znam, ne želim, neću, niti bih ikad mogla svesno i namerno povrediti, podsmevati se, omalovažavati bilo koga. Luda ili ne, ko će znati? Ko ima pravo suditi o tome, ko je toliko velik, toliko nepogrešiv, da može, sme, da izigrava sudiju, da deli savete, da nudi psihijatre ……. ne znam , nek se zapita…….. ja to ne mogu, niti bi mogla ikom raditi, jednostavno to nije u mojoj prirodi.
Наставите читање →
Скорашњи коментари