Mislim da ste svi Vi, moji verni čitaoci, do sada već imali prilike prateći me, da bez obzira na sve što ste mogli pročitati o životu ove Vaše Džepne venere, bez obzira što se ponekad i požalim, mnogo više govorim i o svim onim lepim stvarima što nas okružuju. Verujem da ste do sada stekli utisak da nisam samo neko ko je puki posmatrač nego da svojim konkretnim potezima u životu pokušavam, i dok mrdam 🙂 pokušavaću biti i aktivan igrač. Predrag Miličević je u svom blog postu Navijači znaju zašto tako lepo, jednostavno i jasno napisao o ovome što Vam želim reći i ja. Reči koje je upotrebio u tekstu poput: navijači, igrači, izbor (doći ću i do nje), učestvovanje, borba, ceo tekst je odlična metafora koja tako plastično oslikava moj život.
Nadam se da Pedja neće imati ništa protiv što ću i ja ponegde upotrebiti iste reči. Ne želim reći da je život jedna igra, pretpostavljate i zašto, ali da se život sastoji od mnogo velikih i malih utakmica to je tačno. Svaka i najmanja pobeda i naoko najnebitnija utakmica je pobeda. Svaka nas nauči nečemu pa bilo to čak i provlačenje pored i uz najboljeg igrača je velika pobeda ako smo naučili nešto, ako smo to zapamtili, ako smo shvatili lekciju i ako kasnije od dve leve noge dobijemo i levu i desnu.
Videli ste do sada da sam učesnik na svim većim akcijama. U njima učestvujem sa velikim zadovoljstvom i ponosom. Učesnik sam svuda gde moj osmeh može nekog razveseliti, gde pružena ruka može nekog obradovati.
Često volontiram. Gde god je potrebno nešto uraditi, odraditi, tu sam. Ponosna sam kad nešto doprinesem, ponosna sam što ljudi znaju da se mogu osloniti na mene.
Ovo, do sada napisano treblo je biti samo uvod :), mnogo dugačak priznajem, ali……. pa…….. to sam ja. Znate me već.
Pitaju me neki dan, prijatelji: – šta si ti to za ovih godinu dana postigla? Šta naučila i za ime Boga objasni nam zbog čega si toliko vremena uložila u sve to.
Počela ja njima nabrajati, vidim gledaju me belo, počela objašnjavati…….. ma ljudi, da sam kinezima pričala, više bi me razumeli. Tada se i ja zapitah.
Svi mi u životu imamo izbor. Moj je mogao biti sedenje u kući i propuštanje bilo kakve utakmice, mogao je biti jurcanje, traženje i kuknjava te psovanje na sve i svakoga, jer svi su krivi samo ne ja, ni slučajno, ili onaj treći izbor koji sam ja bez razmišljanja prihvatila.
Ići, biti aktivan igrač na najboljim utakmicama, ponekad sedeti na klupi za rezerve, ali ipak sedeti, biti na očima treneru, a opet u nekoj drugoj, onoj sledećoj utakmici probati se izboriti za aktivno trčanje i šutiranje prema golu.
Uveče pak, nastaviti učiti, trenirati, održavati kondiciju. To je moj izbor, shvatali ga prijatelji i poznanici ili ne. Nakon svake naučene nove lekcije, obogaćena i oduševljena novim znanjem ustajala bih ornija, samopouzdanija, spremnija za sledeću bitku. Ako se neko drugi pita: – a zbog čega, ja zaista nemam razloga. Zadnja rečenica je bila dovoljno jasna, nadam se.
Želim prijateljima pokazati šta gube u životu koristeći kompjuter samo za igrice. Želim pokazati da nikad nije kasno za učenje, da mogu lako, samo ako žele, da je pored Vaših najmilijih, pored prijatelja, znanje jedno od tri najveća bogatstva po meni.
Dok ste Vi igrali igrice ja počela koristiti Total Commander. Oduševila sam se.
U njemu vidite da imam foldere 2, 3….7, čak 15 web. Mnogima će ovo reći sve. Izradjivala sam sajtove. Ne, ne za druge, dotle nisam došla. Veždala sam. Počela sam sa dreamweaverom.
Stavila sam ovde sliku sa split pogledom, jer mnoge stvari sam radila i u kodnom pogledu. Malo hvaljenja nije na odmet 🙂
Dosta toga sam „čeprkala“ i u Fireworksu. Crtala, pisala. Nisam tada znala ni da postoji photoshop. 🙂 Sada na brzinu, zbog ovog teksta samo, stavila sam unukovu sliku mada mnogo toga se može uraditi u ovom programu i ne služi za ovo.
Ako sam želela napraviti neki plan, isplanirati do u detalje predstojeću aktivnost, ako sam želela……za to mi je služio još jedan free program – FreeMind.
Da li je pored svega ovoga potrebno reći da sam, da bih mogla ostati u utakmici života, učila dalje. Život nam je brz, tehnologija još brža, te sam prešla na wordpress, joomlu, isprobavala sam i zencart, magento, želja mi je naučiti mnogo više raditi i u photoshopu, naučiti crtati grafite
želja mi je…….mnogo želja imam i odustati neću niti od jedne!
Na kraju….a što da ne, da naučim i hip hop. Kad može bakica sa videa što ne bi i ovaj Verkić, ova Vaša Džepna venera.
I…….i molim Vas nemojte me više pitati ništa a pogotovo govoriti da gubim vreme, sve, sve mi treba u životu jer ja ne želim propustiti ni jednu utakmicu više za koju mi se i najmanja prilika ukaže. Dočekaću je spremna!
Posted by Charolija on 13. јула 2010. at 23:49
Slaba ti je kinta u hip hopu…bolje se opredeli za neku popularniju muziku. 😆 😀
Posted by verkic on 14. јула 2010. at 01:01
Imaš predlog, prihvatam svaki 🙂
Posted by zelenavrata on 14. јула 2010. at 01:52
Baba dzuska za medalju 😆
Posted by verkic on 14. јула 2010. at 02:54
Zamisli tek mene kad naučim. Ma ima da se vrtim na glavi sve u šesnaest. 🙂
Posted by Walter on 14. јула 2010. at 12:06
Ja jedva cekam snimak na Youtube 😀
Posted by verkic on 14. јула 2010. at 16:55
Ako ništa drugi moći ću bar vrat istezati i pomerati …….. 😀
Posted by dudaelixir on 17. јула 2010. at 15:15
Pravim prijateljima ne treba objašnjavati zašto i kako nešto radiš! Razmisli o selekciji!
Tebi svaka čast na učenju, učestvovanju i držim ti šipke za taj hip-hop-rep-bum-tras, što god i ne bih te nikada pitala: šta će ti to sve? To svako normalan i sa malo mozga u glavi TREBA da zna!
Pozdravljam te i držim šipke! 🙂
Posted by nedodjija on 17. јула 2010. at 19:08
znas sta? moji roditelji (72-74) su pre 5-6 godina poceli da se bave pecurkama. i to ne bilo kojim pecurkama, nego svim lekovitim vrstama… uceci, sto iz knjiga, sto sa interneta, ispekli su „zanat“ i u medjuvremenu osvojili branje oko 100-tinak raznih jestivih i lekovitih vrsta…
deda (posto ja gajim troje njihovih unucica) je u medjuvremenu bio uporan i osvojili su, uceci od drugih i usavrsavajuci, razvili su svoj metod gajenja lekovitih pecuraka Ganoderma Lucidum (Reishi na kineskom, proguglaj malo). trenutno traze nacin da ostatak Srbije nauce gajenju. ono, njih ima i u prirodi, ali nije uvek lako naci, a moze se gajiti u dvoristu (treba li nekom kontakt ?)… to govorim jer su veoma korisne, a narod ne zna nista o njima…
pre par godina, kada je nama trebala konstrukcija jedne masine za stampu na tekstilu (karusel), posto je konstrukcija bila slozena, a on ima problema sa rukama i kicmom, resio je da nam konstrukciju odradi na racunaru… bilo je „malih“ problema: on uporno odbija da nauci „onaj kravlji jezik“, a program je veceg kalibra i nema ga na srpskom… elem, za 6 meseci je naucio upornim isprobavanjem, i odradio nam je konstrukciju, pa su nam masinu pravile razne radionice po Srbiji, a mi je sastavili…
imala bih ja tu jos mnogo takvih prica… nema nista bez ucenja, a nikako mi nije jasno zasto bi ti odustajala od ucesca u bilo kojoj utakmici …?
Posted by Zoran on 25. септембра 2010. at 19:23
Molio bih kontakt u vezi pecurke Ganoderme,
pozdrav
Posted by verkic on 25. септембра 2010. at 21:31
Za samu pečurku zaista vam ne mogu pomoći, ali za preparate od nje mogu. Možda vas isti čovek može uputiti dalje. Ovo je sajt http://www.agmikele.ws/page8.html gde imate kontakt mejl i za kojeg znam da zaista i isporučuje proizvode. Verujem da će vam pomoći. Pozdrav!